Uhvaćeni u zamku tajkunskog divljačkog kapitalizma, prosječni građani moraju triput razmisliti prije nego li potroše jedan jedini novčić. Štedimo na odjeći, štetimo na obući, štedimo na sebi, štedimo na svemu i svačemu jer od današnje crkavice se životari, a ne živi. U takvom okružju, svaka pa i najmanja pomoć puno znači. S obzirom da živimo u internetskom dobu, operativni sustavi za računala su oduvijek predstavljali određenu prepreku. Neki su kupovali skupe originale, neki su na žalost pokušavali s gusarskim inačicama, a neki su pokušavali Linux i druge alternative. Ako ste se snašli na alternativnim operativnim sustavima i s njima ste zadovoljni, tada ovo nije članak za vas, no ako ste “zarobljenik” Windowsa tada nastavite s čitanjem i uštedite najmanje 80 eura.
Od prije par godina se na ebay-u prodaju licence za Windowse s cijenom od tri do šest dolara. Ljudi kupuju licence svako malo, one uredno dolaze na odgovarajuću adresu elektroničke pošte od par sekundi do par minuta. No, sigurno se pitate je li takvo što legalno i je li riječ o kakvoj novoj poganoj smicalici za muženje naivnih neznalica?
Zapravo prodaja i kupovina takovih licenci je (nekako) počela kada je Microsoft odlučio dozvoliti prijenos istih računala koja se recikliraju kroz takozvani MAR program ili Microsoft Authorized Refurbisher. Na primjer, goleme količine računala iz raznoraznih tvrtki se svako malo mijenjaju, a stara računala završavaju u centrima za reciklažu, te se s istih računala dižu naljepnice sa serijskim brojem ako one nisu OEM točnije ako serijski brojevi nisu povezani s recimo matičnim pločama, već se mogu prenijeti na druga računala. Kako god bilo, ebay prodaje reciklirane licence, a Microsoft se već godinama ne buni.
Takove licence se na koncu prodaju kao “elektroničke licence”.
Nakon kratkog istraživanja i čitanja regulativa vezanih za ovu temu, te komentara kupaca “recikliranih” serijskih brojeva Windowsa, odlučila sam instalirati novu i čistu verziju istih kako bih zamijenila Windowse 7 koji su me godinama vjerno služili.
S obzirom da se radi o elektroničkoj licenci, sami morate osigurati Windowse. Najbolje je i najednostavnije skinuti originalne Windowse 10 Professional na Microsoftovoj stranici te automatski napraviti instalacijski medij (recimo na praznome USB sticku od najmanje 8GB memorije) s kojim ćete instalirati svježe Windowse.
Samo pravljenje instalacijskog medija je automatizirano, a vi samo trebate pratiti jednostavne naputke i naravno trebate “uštekati” USB memoriju u vaše računalo. Postupak je relativno brz i traje nekoliko minuta manje-više u zavisnosti od brzine vašeg USB-ja i internetske veze.
Nakon stvaranja instalacijskog medija, treba kupiti elektroničku licencu.
Iako izbora imate na pretek, odlučila sam se za sljedeću opciju, zbog velike količine nedavno prodanih licenci, zbog 100% zadovoljstva kupaca, zbog klauzule povrata novca u slučaju da klijenti nisu zadovoljni “robom” i zbog trenutačne isporuke licence na adresu elektroničke pošte.
Naravno da biste mogli kupiti takovu licencu trebate se prijaviti na ebay no za to će vam trebati manje od par minuta.
Kupljena licenca je stigla na moju e-mail adresu u manje od tri minute, a ja sam krenula s instalacijom. Sve je prošlo u najboljem redu, a Microsoft je automatski aktivirao instalirane Windowse čim sam se priključila na internet.
Nikako se ne prijavljivati Microsoftovim računom već lokalnim administratorskim računom bez pomoći interneta.
Mnogi čitatelji smatraju da je legalna inačica Windowsa opasna te da je “gusarska” puno bolja, no najviše je onih koji smatraju kako je Windows 10 opasan jer se moraš registrirati kako bi te Microsoft nadzirao u svakom koraku. Treba navesti kako svaki, ama baš svaki program ima “zadnja vrata” s kojim je omogućeno praćenje dok ste na internetu, takvo što se ne može izbjeći niti s Linuxom. No u krivu su oni koji smatraju da se na Windows 10 moraš prijaviti Microsoftovim računom, sve što trebate napraviti je prijava takozvanim “lokalnim računom” te tijekom instalacije Windowsa odbiti sve moguće praćenje i slanje informacija u Microsoftov stožer, te povremeno provjeravati da se takove “rupe u sustavu” nisu ponovo aktivirale.
I to je to, uštedila sam preko 540 kuna a na računalu sada imam aktivirane Windowse. Iskreno se nadam da sam barem nekome pomogla jer na koncu konca, svaki novčić je zlata vrijedan, a ušteda od 80 eura je poprilična.
Autor: Ljubica Šaran
OK PC 
Komentiraj